Nenad Antonijević je rođen 4. novembra 1969. godine u Beogradu. Diplomirao je 29. maja 1995. na katedri za Istoriju Jugoslavije Filozofskog fakulteta u Beogradu. Radio je u Muzeju pozorišne umetnosti (1995) i kao profesor istorije u X beogradskoj gimnaziji (1995/6). Od 1. marta 1996. radi u Muzeju žrtava genocida. Juna 2008. godine stekao je zvanje viši kustos. Decembra 2016. stekao je zvanje muzejski savetnik.
Autor je ili koautor 16 izložbi. Objavio je knjigu: „Albanski zločini nad Srbima na Kosovu i Metohiji u Drugom svetskom ratu“, Dokumenta, koja je do sada publikovana u dva izdanja. (2004. i 2009. godine). Objavio je više naučnih članaka, dokumenata i prikaza i učestvovao na više domaćih i međunarodnih naučnih skupova (Dijalozi srpskih i hrvatskih istoričara u periodu od 2001. do 2003. godine, naučni skup „Izraelsko – srpska naučna razmena u proučavanju holokausta“ u muzeju Yad Vashem u Jerusalimu juna 2006. godine, „Muzeji kao mesta pomirenja“ 8. kolokvijum Međunarodne asocijacije istorijskih muzeja u Beogradu septembra 2008. godine i drugi). Urednik je sedam knjiga u izdanju Muzeja žrtava genocida (šest knjiga iz Biblioteke „Svedočanstva“). Recenzent je devetnaest knjiga u izdanju ili saizdanju Muzeja žrtava genocida i drugih izdavača. Učesnik je Projekta prikupljanja svedočenja o holokaustu i genocidu (u Republici Srbiji i Republici Srpskoj 1998. godine) SHOAH fondacije iz Los Anđelesa, koju je osnovao filmski reditelj Stiven Spilberg. Saradnik je Centra „Simon Vizental“ iz Jerusalima (prikupljanje dokumentacije na slučajevima ratnih zločinaca: Dinko Šakić, Nada Šakić, Ivo Rojnica i Šandor Kepiro). Završio je seminar Međunarodne škole za studije holokausta u muzeju Yad Vashem u Jerusalimu januara 2008. godine. Bio je učesnik seminara „Seminar for Archivists and Librarians from Serbia“ u muzeju Yad Vashem u Jerusalimu decembra 2017. godine. Održao je više predavanja i prezentacija u gimnazijama, srednjim stručnim i osnovnim školama na teritoriji grada Beograda o ratnim zločinima i zločinu genocidu na prostoru Jugoslavije u 20. veku. Bio je sekretar Sekcije istoričara Muzejskog društva Srbije od 2012. do 2018. godine. Od aprila 2014. član je Glavnog odbora „Udruženja logoraša i potomaka `Jasenovac`– sistem logora genocida u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj“ iz Beograda.
Stekao je zvanje doktora istorijskih nauka 19. maja 2016. na katedri za Istoriju Jugoslavije Filozofskog fakulteta u Beogradu. Naslov teme doktorske disertacije je „Ratni zločini na Kosovu i Metohiji 1941 – 1945. godine“. Iz ove disertacije nastala je Antonijevićeva knjiga „Kosovo i Metohija 1941 – 1945. godina: Ratni zločini“ koju je objavio Muzej žrtava genocida krajem 2017. godine.
Rešenjem Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Vlade Republike Srbije od 28. marta 2018. stekao je naučno zvanje: naučni saradnik u oblasti humanističkih nauka: istorija, na osnovu zahteva koji je podneo Institut za noviju istoriju Srbije iz Beograda.
Glavni fokus Antonijevićevih publikacija obuhvata teme ratnih zločina, genocida i holokausta tokom Drugog svetskog rata a najveći broj radova posvećen je prostoru Kosova i Metohije. Antonijević se takođe bavi i temom ratnih zločina, genocida i holokausta na prostoru Nezavisne države Hrvatske, zločinima nad civilnim stanovništvom na području Hrvatske od 1991. do 1995. godine, kao i stradanjem civilnog stanovništva na prostoru Kosova i Metohije krajem 20. i na početku 21. veka. Antonijević se takođe bavi i pedagoško – metodološkim temama i temama iz društvene istorije Srbije i Jugoslavije.